ISTRAŽIVAČKE AKTIVNOSTI

piše: odgajateljica Ivana Ribarić

Dijete ima neodoljivu potrebu za istraživanjem. Pokreće ga unutrašnja motivacija koja je puno djelotvornija ako joj se pridruži i vanjska motivacija što znači da dijete ima pažljivu publiku, priznanje i pozitivnu potporu posebno od odraslih promatrača, ali i od druge djece. Dijete je motivirano i potrebom za samoostvarenjem koja ga tjera da istražuje, upoznaje i razumije okolinu koja ga okružuje. Interes djeteta za istraživanjem i otkrivanjem je vrlo snažan, ali i individualan. Svako dijete ima svoju snagu motivacije o kojoj ovisi uspjeh akcije. Dijete će istraživati u skladu sa svojim potrebama, ali i ovisno o tome kakva ga okolina okružuje, odnosno da li je ta okolina poticajna s puno različitih materijala koji su nadohvat djetetu ili je pak siromašna i ograničavajuća koja mu na taj način uskraćuje tendencije intelektualnog, ali i svakog drugog razvoja. Naravno, kroz različite istraživačke aktivnosti dijete stječe sigurnost, uči o svojoj okolini i razvija svoju kreativnost i maštu.

Dijete se likovno izražava kako bi prikazalo ono što ga zanima, a s druge strane oduševljava ga materijal s kojim radi i sam proces rada te neposredna percepcija i pokreti. Za dijete su bitni doživljaj i akcija. Neometana dječja likovna djela su iskrena, spontana, dijete iskazuje svoje razmišljanje o onome što izražava. Kroz različite likovne aktivnosti, dijete stječe sigurnost, uči o svojoj okolini, razvija sposobnost promatranja, zapažanja, uočavanja, svoj osjećaj za lijepo. Likovno stvaralaštvo ima veliku ulogu u razvoju kreativnosti, mašte, pamćenja i pažnje pa ako djeci likovne aktivnosti ponudimo u obliku igre pružit ćemo im veliko zadovoljstvo. Primarni cilj u likovnoj aktivnosti ne mora biti izravno učenje činjenica, nego im je potrebno dati mogućnost da sami istražuju i isprobavaju. Najvažnije je da se djeca dobro zabave, a putem zabave da nešto i nauče. Stručnjaci ranog odgoja i obrazovanja, odgajatelji, svoju pažnju usmjeravaju na dječji proces, a ne na sam rezultat, a za dijete bitna je duboka radost doživljena stvaranjem.

U ovoj aktivnosti djeci je bila ponuđena voda, deterdžent, nekoliko boja, posudice i slamčice. Naglasak aktivnosti bio je na tome dja djeca sama istražuju i isprobavaju miješanje vode, deterdženta i boje. Starija djeca su sama točila vodu i deterdžent i time isprobavajući otkrivala koji je omjer tekućine i deterdženta najbolji da dobiju mjehuriće kakve žele.

Starija djeca su pomagala mlađoj u točenju boje i vode. Bila im je ponuđena samo jedna posuda s vodom pa su djeca morala čekati red i vježbati svoju strpljivost. Djeci u ponuđene tri osnove boje – plava, crvena i žuta, a zatim i ostale boje. Nekoliko djece je tražilo nove posudice, a drugi su novu boju dodavali u onu koju su već miješali s vodom. Djeca su s ushićenjem promatrala kako se plava i crvena boja pretvaraju u ljubičastu. Mlađoj djeci je bilo zabavno i samo puhanje mjehurića te njihovo „trčanje“ i bijeg iz čaše na stol.

Jedna je djevojčica odlučila rukama opipati te mjehuriće, boju i vodu pa je doslovno uronila ruke u posudu i odlučila svoj otisak zabilježiti na papiru. Nekoliko mjehurića uspjeli smo „spremiti“ na papir.

Ovom aktivnošću djeci je približen svijet boja i dana im je mogućnost da samo istraže što se događa kad se pomiješaju voda i deterdžent te što se događa miješanjem dviju boja. Ponovno je pozornost bila usmjerena na istraživački proces igre, samoučenje, donošenje zaključaka, a manje na sam ishod ili rezultat.