REALITETNA TERAPIJA

pripremila:
BRANKA BIKETA, prof. pedagogije, DV Ciciban

· Osnivač teorije izbora i realitetne terapije je psihijatar – dr. William Glasser
· Rođen je u1925. u Clevelandu (Ohio, USA)
· Svoj doprinos dao je teorijom izbora i realitetnom terapijom 60-ih godina 20. stoljeća

iz teorije izbora nastala je REALITETNA TERAPIJA (psihoterapeutski smjer) i KVALITETNA ŠKOLA (alternativna vrsta škole)

Što je TEORIJA IZBORA?

teorija koja znanstveno objašnjava ponašanje ljudi.
ponašanje čovjeka je unutarnje motivirano, tj. ponašamo se na određeni način zbog zadovoljavanja svojih potreba te stoga IZABIREMO ponašanje kojim realiziramo svoje potrebe
osnovna je značajka ljudi da pokušavaju uspostaviti kontrolu nad okružjem u kojem žive
ljudski organizmi djeluju na vanjski svijet kako bi zadovoljili svoje potrebe i želje. Oni dobivaju input iz vanjskog svijeta i stvaraju output prema vanjskom svijetu
zbog toga je svako ponašanje SVRHOVITO- ono uvijek ima smisla za čovjeka koji se ponaša na određeni način
svako naše ponašanje je IZBOR – izabrali smo određeno ponašanje u datom trenutku kako bismo zadovoljili jednu ili više osnovnih potreba
čovjek je slobodno biće koje izabire svoja ponašanja
za razvoj dobrih međuljudskih odnosa važno je znati:
MOŽEMO MIJENJATI SVOJE PONAŠANJE, ALI NE I PONAŠANJE DRUGIH LJUDI
kvalitetni odnosi temelj su duševnog zdravlja, a svako odstupanje od “normalnog” ponašanja upućuje nas na nekvalitetne odnose koje ta osoba ima sa svojom okolinom

Što je realitetna terapija?

to je metoda savjetovanja kojom se ljudima pomaže uspostaviti kvalitetnije odnose te otkriti djelotvornije načine upravljanja vlastitim životom
BITNO: u sadašnjosti MOŽEMO izabrati ponašanja kojima ćemo bolje nego ranije zadovoljavati potrebe i unapređivati kvalitetu života jer je uzaludno gubiti vrijeme baveći se prošlošću jer se ona ne može mijenjati
ALI UVIJEK MOŽEMO NEŠTO PODUZETI SADA ŠTO ĆE NAŠ ŽIVOT UČINITI BOLJIM I KVALITETNIJIM
DAKLE, možemo mijenjati samo sebe
Realitetna terapija usmjerena je na izbor djelotvornih ponašanja

Ključna pitanja realitetne terapija koja možemo primjeniti u bilo kojoj situaciji i sami na sebi su:
1. Što želim? (Želja)
2. Što radim da dobijem to što želim? (Radnja)
3. Donosi li mi ono što radim to što želim? (Evaluacija)
4. Što još mogu učiniti? (Plan)
Ž – R – E - P

Ljudske potrebe

· Potrebe su univerzalne te uz naše želje služe kao motivatori ili izvori ponašanja.
· W. Glasser kaže:
«Potrebe su genetske upute za sva ljudska bića – svi ih posjedujemo, a želje su posebne i jedinstvene za svaku osobu»

svako naše ponašanje proistječe iz težnje da zadovoljimo naše potrebe:
POTREBA ZA PREŽIVLJAVANJEM
LJUBAV
SLOBODA
MOĆ
ZABAVA
Sve ove potrebe su jednako važne i moraju biti zadovoljene da bismo se osjećali dobro

Što je kvalitetna škola?

škola bez prisile
učenici, profesori i roditelji zadovoljavaju svoje psihičke potrebe u školi i školu vide kao sretno mjesto
poučava se koristan curriculum, važan za životne vještine
odnosi u kvalitetnoj školi temeljeni su na povjerenju i uvažavanju
učenici koriste maksimum svojih potencijala

!!!!! SVE OVO PRIMJENJUJE SE i NA VRTIĆE KOJI U VELIKOJ MJERI PRIMJENJUJU IDEJE KVALITETNE ŠKOLE i REALITETNE TERAPIJE

PRIMJENA U ODGOJNO-OBRAZOVNOM
RADU u ranom odgoju i obrazovanju

prevladavajuća ideja je da djecu od najranije dobi treba učiti kako primjenjivati “dobre, skrbne” navike kako bi izgrađivali kvalitetne odnose s drugim ljudima sada, ali i kasnije u životu
djecu je potrebno UČITI o skrbnim navikama, ČINITI skrbne navike (živjeti ih i primjenjivati) i ODGAJATI ih u okružju skrbnih navika
skrbne navike izgrađuju odnose, a ubojite ih ruše

UVIJEK IMAMO IZBOR!J slušanjeJ podržavanjeJ ohrabrivanjeJ poštovanjeJ vjerovanjeJ prihvaćanjeJ pregovaranje›››››L kritiziranjeL okrivljavanjeL žaljenjeL prigovaranjeL prijetnjaL kažnjavanjeL potkupljivanjeL zadobivanje kontrole

· potrebno je razvijati odnose s djetetom – dijete nas polako uvodi u svoj svijet kvalitete
· bitno je znati da dijete usmjerava svoje ponašanje prema sebi, tj. zadovoljava svoje potrebe

· Glasserovo viđenje odgoja:

- raditi ZA/UMJESTO djece

- raditi PREMA djeci: prosuđivanje, nagrade, kazne – djeci daju poruku MI ZNAMO NAJBOLJE

- raditi ZAJEDNO s djecom

- pustiti djecu SAME – uz dogovorno određivanje granica dopuštenog