Projekt ŠUME
mješovita skupina i
odgajateljica Sunčica Vrban

Kako smo započeli s projektom?

Naš dječak Luka u vrtić nam je donio nekoliko šumarskih časopisa koje njegov tata dobiva kod kuće svaki mjesec. Dječake su posebno zainteresirale fotografije na kojima se vidi kako se ruše stabla. Luka nam je počeo govoriti o svom tati koji je šumar i radi u šumi.
Tijekom nekoliko dana pojavila su se i pitanja o šumama:
* ANDRIJANA:
Kako se prave šume?
Što nam treba da se posadi šuma?
Kako drvo može narasti tako veliko?
Zašto je šuma nekad narančasta?
Koje su životinje u šumi dobre, a koje zločeste?

* FILIP:
Što se pravi od drveta?

* JOSIPA:
Kako se hrani divlja svinja?
Kako se hrane jeleni?
Ja se pitam, kako drvece raste?

* LORENA:
Kako se prave daske?

* PETAR:
Gdje odvoze drva iz šume?

* FILIP:
Kako se ruši šuma?

* LUKA:
Kako se iščupa panj?

Svi smo se zainteresirali i odlučili pozvati Lukinog tatu u naš vrtić da nam kaže nešto više o svom zanimanju. No, striček Božidar (Lukin tata) nas ne može posjetiti zbog svojih obaveza pa smo odlučili napisati mu pismo.

Evo našeg pisma:

STRIČEK BOŽIDAR!

OBAVJEŠTAVAMO VAS DA SMO JAKO ZAINTERESIRANI DA ŠTO VIŠE NAUČIMO O ŠUMAMA. NA TO NAS JE POTAKNUO VAŠ SIN LUKA KOJI VEĆ MNOGO TOGA ZNA.
ŽELIMO VAM POSTAVITI NEKOLIKO PITANJA:
ŠTO SVE RADI ŠUMAR U ŠUMI?
KAKO IZGLEDA ŠUMA U PROLJEĆE?
S ČIME SE SIJEKU DRVA?
ZAŠTO SE ŠUME SIJEKU?
KOJE DRVEĆE SE SMIJE SJEĆI?
KAKO SE DRVEĆE IZVLAČI IZ ŠUME?
KAKO SE IŠĆUPA PANJ?
DA LI VIDITE NEKE ŽIVOTINJE U ŠUMI i KOJE?
JESTE LI VIDJELI VUKA?

MOLIMO VAS DA NAM ODGOVORITE NA OVO PISMO VELIKIM ŠTAMPANIM SLOVIMA JER ONA MALA JOŠ NE ZNAMO ČITATI.
I AKO IMATE NEKIH SLIKA, MOLIMO VAS DA NAM IH POŠALJETE.

PUNO ŠUMSKIH POZDRAVA OD
MJEŠOVITE SKUPINE IZ VRTIĆA CICIBAN

Evo što nam je striček Božidar odgovorio:

JA SAM PO ZANIMANJU LUGAR. LUGARI ČUVAJU ŠUMU OD KRAĐE, UNIŠTENJA i OŠTEĆENJA STABALA i PODMLADAKA. PAZI OD UNIŠTENJA i OŠTEĆENJA ŠUMSKE PUTEVE, CESTE, RAMPE i ŠUMSKE OBJEKTE. BRINE SE ZA ODRŽAVANJE MEĐA, BUNARA i ŠUMSKIH IZVORA. NADZIRE PROMET TRUPACA i OGRIJEVNOG DRVETA. REDOVITO PRATI UROD ŠUMSKOG SJEMENA, POJAVU BILJNIH BOLESTI, ŠTETNIH INSEKATA, ELEMENTARNIH NEPOGODA i ŠTETE OD DIVLJAČI.

ŠUMA U PROLJEĆE JE NAJLJEPŠA JER TAD SE ZAZELENE SVA STABLA, PROLISTAJU i PROBUDE SE IZ ZIMSKOG MIROVANJA.

STABLA U ŠUMI OBARAJU SE MOTORNIM PILAMA, A SMIJU SE OBARATI SAMO OZNAČENA STABLA, POSEBNO OBILJEŽENA SPREJEM U BOJI i S UDARENIM ŽIGOM ŠUMARSKOG ČEKIĆA NA PANJU. OBORENA STABLA KOPČE SE NA SAJLE KOJE POVLAČI ŠUMSKI TRAKTOR i ODVLAĆI IH DO ŠUMSKE CESTE GDJE IH KAMIONI S DIZALICAMA DALJE TOVARE i ODVOZE NA PILANE.

MLADE ŠUME MORAJU SE PRORJEĐIVATI KAKO BI OSTALA ŠTO BOLJA STABLA. DA BISMO NAPRAVILI ŠUMSKU CESTU MORAMO POČUPATI PANJEVE. TO RADI VELIKI STROJ NA GUSJENICAMA.

ŠUMA JE UVIJEK PUNA RAZNIH ŽIVOTINJA i SKORO NEMA DANA DA NE VIDIM BAR JEDNU. NAJČEŠĆE SUSRECEM: SRNU i SRNJAKA. DIVLJU SVINJU i VEPRA, KOŠUTU i JELENA, ZECA, LISICU, DIVLJU MAČKU, FAZANE, JASTREBA, DIVLJU PATKU, VIDRU, DABRA…

ODMAH VAM MORAM REĆI DA U NAŠIM ŠUMAMA NE ŽIVI NITI JEDAN VUK. VUKOVA IMA U PLANINSKIM PREDJELIMA LIKE i GORSKOG KOTARA i LJUDI SE RIJETKO S NJIMA SUSREĆU. VUKOVI SU ZAŠTIĆENE ŽIVOTINJE i NISU TAKO STRAŠNI KAO ŠTO IZGLEDAJU U BAJKAMA.

PUNO POZDRAVA OD STRIČEKA BOŽIDARA
SVIMA U DJEČJEM VRTIĆU CICIBAN

Djeca su spontano počela u vrtić donositi stvari koje imaju veze sa šumama i tako je nastao naš kutić šuma. Prikupili smo nekoliko časopisa "Hrvatske šume", lovačke kalendare, Lino kalendar sa stihovima o drveću. Iz raznih časopisa djeca su izrezala neobična stabla i lijepila ih na veliki plakat.

Jednom prilikom, listajući šumarske časopise, o šumi su razgovarali Luka, Andrijana, Patrik i teta Sunčica potaknuti različitim fotografijama:

- Zašto se sijeku stabla? (povod fotografija koja prikazuje sječu šume)
LUKA: Za ormare, stolice, olovke, papir, šibice, ali ne smije se puno sijeći. Ako posjećemo sva stabla nećemo imati kisika. Kisik je zrak kojeg rade šume.

- Kako se ruše stabla?
PATRIK: Prvo se otpili pa uzmu kliješta da iščupaju korijen ako im smeta. Onda dizalicom stave na kamion i odvezu u tvornicu.

Djeca su vidjela fotografiju šume koja gori.
- Zašto je vatra neprijatelj šume?
ANDRIJANA: Zato što se zapali, a zapali je neprijatelj šume od cigareta, upaljača i šibica, a onda šumu spase vatrogasci i dobri ljudi šumari.

iz dnevnika TETE SUNČICE:

Pripremila sam djeci tri vrste drveta – bukvu, hrast i jelu. Pomoću čekića i čavlića pokušali smo otkriti koje je drvo najmekše. Svi dječaci su zabili nekoliko čavlića, a najspretniji je bio Patrik. Patrik je prvi zaključio da je jela najmekša.
Petar, Luka, Filip i Marko složili su veliku pilanu. Od stola, stolica i ormarica nastala je neobična pilana. Uskoro im se priključio i Jan s novim idejama koje su još poboljšale pilanu (traka za vozit’ drva). (11.3.2003.)

Listali smo i čitali slikovnicu "Ivo i Ana kod šumara Luke". Djevojčice je posebno zainteresirala stranica na kojoj je bilo šumsko cvijeće. Upoznali smo nekoliko vrsta šumskog cvijeća – visibaba, zvončić, šumarica, naprstak. Irma, Jelena, Silvana, Lorena i Josipa naslikale su nam prekrasno šumsko cvijeće. Poslije smo napravile album sa šumskim životinjama. (14.3.2003.)

Naučili smo nešto novo. Možeš saznati koliko je drvo staro ako prebrojiš koliko ima krugova, tj. godova na njegovom panju. Ta aktivnost otkivanja koliko je drvo staro djecu je dugo zadržala. Na jednom panju složili su se da je bilo staro dvanaest godina, a za ostale nisu mogli doći do sporazumnog broja. Olovkom smo crtali godove, a radove smo izložili na panou kako bismo i drugu djecu i roditelje koji to ne znaju naučili kako utvrditi starost drveta. Patrika i Klaudiju je posebno zainteresirala kora stabla pa su se odlučili da nacrtaju upravo to. (17.3.2003.)

Jednoga dana posjetio nas je lovac. Lovac Vlado je tata naše djevojčice Ive. Svi su ga dočekali s nestrpljenjem i oduševljenjem. Donio nam je prepariranu kunu, rogove od jelena i jedan veliki lovački kalendar. Djecu je puno toga zanimalo pa su lovcu postavili pregršt spontanih pitanja:
Da li ubijaš životinje? (Filip)
Da li te je ikad napala divlja svinja? (Filip)
Kako se puca iz puške? (Filip)
Da li ti imaš nož? (Luka)
Da li u šumi postoje strelice koje pokazuju put iz šume? (Petar)
Da li si ulovio medvjeda? (Filip)
Da li postoje lovačke kuće? (Maja)
Koje životinje se smiju, a koje ne smiju ubijati? (Jelena)
Da li možeš životinju pronaći po tragovima? (Patrik)
A što jedeš u šumi kad si gladan i što piješ u šumi? (Maja)
Da li hranite životinje u šumi? (teta Suncica)
Tko se brine za male životinje kad ostanu bez mame i tate? (teta Sunčica)

Lovac je strpljivo odgovarao na dječja pitanja. Činilo se da dječake jako zanima taj agresivni dio lova, no ipak smo ustanovili da lovac pomaže životinjama u šumi i da mu je to prvi zadatak. (19.3.2003.)

Od jednog većeg komada stiropora i puno malih krpica, napravili smo prekrasnu sliku za naš zid i to neobičnom tehnikom. Narezali smo raznobojnu tkaninu na sitne komadiće. Pomoću olovke krpice smo pikali u stiropor i nakon dva dana marljivog rada na zajedničkoj slici bili smo jako zadovoljni onim što smo učinili. U našoj šumi od krpica našlo se i nekoliko cvjetića, sunce i oblaci. (7.4.2003.)

Od bršljana, mahovine, nekoliko grana napravili smo pravo malo drveće – bonsai. Složili smo to sve u teglice, ukrasili kamencicima i postavili u dvije velike kašete koje su nam poslužile kao okvir. (10.4.2003.)

Povodom Dana planete Zemlje odlučili smo u naš projekt "Šume" uključiti i roditelje i prijatelje. Zato smo na plakat napisali ovu poruku:

JEDNOGA DANA CICIBANI SU SE ZABRINULI ZBOG ŠUMA. BOJALI SU SE DA CE ŠUME NESTATI JER IH LJUDI SIJEKU DA BI DOBILI PAPIR PO KOJEM SE CRTA i PIŠE. ŠUME NE VALJA SIJECI JER NAM DAJU ZRAK, ALI i PAPIR NAM TREBA JER VOLIMO CRTATI i PISATI.
A ONDA SMO SE SJETILI DA POSTOJI RECIKLAŽA PAPIRA – TO VAM ZNAČI DA OD STAROG PAPIRA NAPRAVIMO NOVI, BEZ SLOVA, SKROZ ČISTI.
ZATO CICIBANI POZIVAJU SVOJE RODITELJE i PRIJATELJE NA AKCIJU SKUPLJANJA STAROG PAPIRA.

SKUPIMO PUNO PAPIRA DA SPASIMO PUUNO ŠUMA!
(14.4.2003.)

Danas je Dan planete Zemlje i mi smo jako ponosni što već puno toga znamo o šumama i što možemo i mi na svoj način doprinijeti zaštiti šuma. Pokušavajući spasiti šume skupili smo puno starog papira kojeg je naša ravnateljica odnijela u jedno poduzeće koje se bavi recikliranjem papira.
U posjeti nam je bila gradonačelnica Bjelovara, gospoda Đurđa Adlešić koja nam je pomogla da zasadimo dva stabla u dvorištu našega vrtića. Stabla smo dobili od Turističke zajednice grada Bjelovara.
Kako bi obavijestili i ostale o našem zalaganju za očuvanje šuma, u listu "Bjelovarac" izašao je članak o nama.
(22.4.2003.)

Djeca su potakla razgovor o tome kako se šuma osjeća kad je sretna i kad je nesretna. Misle da je šuma nesretna kad je bolesna pa smo crtali bolesnu šumu koju su zagadili zločesti ljudi. Zabilježila sam dječje izjave o tome što su crtali:

ELA: "Moja je šuma bolesna jer su odsječena stabla. Leptirić je bolestan jer nema čistog zraka. Šumar je tužan jer su bolesne životinje. Nebo je zagađeno i crno jer ga je prekrio crni oblak."

ANDRIJANA: "U šumi u potoku ima puno smeća. Drvo je tužno jer je samo ostalo. Sva druga drveća su posjećena."

KLAUDIJA: "Naslikala sam cvjetić koji nema zraka jer je sve crno od crnog zraka"

JELENA: "Nema kisika i šuma je bolesna. Neki zločesti ljudi su zagadili potok, a dobri ljudi i djeca mogu doci i očistiti ga."